Saturday, January 28, 2006

EVO ME PONOVO!!!

Evo i ja da se opet javim. Nisam imao vremena nista da pisem ovih dana i to uglavnom zbog skole. Ovde je sada prava ludnica sto se tice posla i ima stvarno mnogo da se radi. A jos pored svega 4. Februara imamo Evropsko kulturno vece i svako vece imamo probe za nastup koje trju od 21 do 3 ujutru. A par dana posle Evropske veceri, imamo nastup sa pozorisnom grupom, i to ovu novu pedstavu koju radimo- Comedi dell' Arte. Srednjovekovno italijansko
pozoriste. Predstava je super, a i mi smo se bas slozili kao grupa.
Juce smo imali jos jednu radionicu, u okviru Theater Arts(glume) i na koledz nam je dosla pozorisna grupa Theater du Pif, koji su ujedno i jedno od najboljih pozorista u Hong Kongu( mada stranci glume). Glavni cilj radionice bio je kako da nas nauce da napravimo prelaze iz jedne scene u drugu i glavne karakteristike glume u pozoristu. Imali smo dosta vezbi improvizacije od kojih je jedna bila da pred svima moramo da glumimo Hong Kong??, Amsterdamsku luku??? i pustinju, i na kraju da sve to sastavimo u jedni celini ali da pazimo
kakbi ce nam biti prelazi iz scene u scenu. To je bila samo jedna od improvizacija koju smo radili u prvom delu predstave. Prvo moram nesto da kazem o ovom pozoristu da bih mogao da objasnim sta smo radili u drugom delu. U poslednjih nekoliko predstava glavni cilj predstava im je zivot i rad Leonarda Cohena, muzicara, i njegovih pesama. Prosla njihova predtava se zvala " Dance me to the end of love"-isto kao i pesma Leonarda Cohena, morate da je cujete to je mnogo dobra pesma, covek stvarno ima prelepe pesme a i tekstove- a i predstava je bila jedna od najlepsih od onih koje sam ja gledao. I tako sada oni u Aprilu izvode novu predstavu "The famous old blue raincot" sto je ujedno i ime jedne od pesama L. Cohena. E sada, mi smo dobili tekst te pesme oko 2 nedelje pre nego sto su oni dossli, da bi sami razmislili kako bi mi od toga napravili pricu za pozoriste. Drugi deo je bio neverovatan, posto smo na kraju glumili delove predstave koje ce oni izvoditi u aprilu. Ja nisam mogao daverujem sta mi se na kraju desilo. Kada se sve to zavrsilo, glavni glumac i reziser me je zadrzao, zajedno sa profesorom, kao da mi kaze kako sam se isticao i da imam talenta za glumu, na kraju mi je dao njegovu vizit kartu, zvao me da beesplatno gledam predstavu u Aprilu, i rekao mi je da ako zelim da nastavim posle ove skole da studiram glumu, ili da se bavim glumom, ostanemo u kontaktu, i da bi on voleo da mi pomogne oko odabira univerziteta i mozda da dodjem na par njihovih predstava da vidim kako se glumi profesionalno, posto kao imam talenta. Ja nisam mogao da verujem, a Steve( nas profesor) mi je rekao da to slucajno ne smem da propustim, a njima je rekao da cemo ostatti u kontaktu. Samo sto ovo kao ne sme da zna niko od drugih studenata, hehehe. Ja i dalje ne mogu da verujem:) Toliko od mene za sada, a evo sada nekih slika i teksta ove pesme koju smo radili sa ovim pozoristem.

Famous Blue Raincoat

It's four in the morning, the end of December
I'm writing you now just to see if you're better
New York is cold, but I like where I'm living
There's music on Clinton Street all through the evening.

I hear that you're building your little house deep in the desert
You're living for nothing now,
I hope you're keeping some kind of record.

Yes, and Jane came by with a lock of your hair
She said that you gave it to her
That night that you planned to go clear
Did you ever go clear?

Ah, the last time we saw you, you looked so much older
Your famous blue raincoat was torn at the shoulder
You'd been to the station to meet every train
And you came home without Lili Marlene.

And you treated my woman to a flake of your life
And when she came back she was nobody's wife.

Well I see you there with the rose in your teeth
One more thin gypsy thief
Well I see Jane's awake.

She sends her regards,

And what can I tell you my brother, my killer
What can I possibly say?
I guess that I miss you, I guess I forgive you
I'm glad you stood in my way

If you ever come by here, for Jane or for me
Your enemy is sleeping, and his woman is free

Yes, and thanks, for the trouble you took from her eyes
I thought it was there for good so I never tried

And Jane came by with a lock of your hair
She said that you gave it to her
That night that you planned to go clear

Sincerely, L. Cohen

Sunday, January 15, 2006

OPET U HONG KONGU!!!


Evo mene opet. Vratio sam se u Hong Kong 10. i tek oko 21 sati stigao na koledz. Tek sada sam nasao vremena da pisem, tako da se izvinjavam za kasni post( nemam vremena zbog skole) Opet sam isao preko Pariza i mada sam tamo cekao osam sati, nisam mogao da izlazim jer nemam vizu. Za tih osam sati procitao sam sve magazine i sve sto sam imao dok nisam krenuo za Hong Kong ponovo. Put do tamo sam opet prespavao, mada nocu nema sta da se vidi. Sletanje u Hong Kong je opet bilo neverovatno, posto avion kada slece ne vidi se nista osim mora i to sve do nekih 10 metera a mozda i manje. Stvarno velicanstveno. U koledz am stigao autobusom, i mada sam tamo vec tri meseca grad je neverovatno komplikovan za snalazenje i veoma je tesko sve te linije povezati. Cak ni sami Kinezi ne znaju gde se neke stv
ari nalaze. Kada sam stigao na koledz prva osoba koju sam video bio je Alon iz Izraela. U mojoj sobi su se vec nastanili Iskander, Alon i Andrija:)
Stranci su se odusevili prsutom i domacim kolacima koje sam poneo, is vi mole moju mamu da napravi jos i posal
je, mada ih ima jos dosta. Ne mogu da veruju da je kod nas to sve normalno da sami pravimo, i da je sve tako ukusno.
I tako se zivot na koledzu nastavlja. Posla ima vise nego ikada i u skoli i izvan nje.
Tako da sam u velikoj frci sa vremeneom i zato se izvinjavam svima kojima ne pisem, ali cim ovo prodje imacu vise vremena. Tako da izvinite jos jednom.
I ovde smo slavili Srpsku Novu Godinu. Slavili smo u ruskom restoranu"Balalaika" u Centralu u Hong Kongu. Isli s
u skoro svi pravoslavci, a i neki koji nisu ali kojima se svidjaju nasi obicaji( Alon i Leni(crnac)). Atmosfera prava domaca, hrana kao kod kuce, muzika ruska, provod super. Najbolja stvar za kojom svi Kinezi i stranci prosto lude je dzinovska prostorija(frizider u kojoj je -20 stepeni,a na policama na zidovima ima preko 70 vrsti vodke. Ja naravno nisam pio nista, jer bih provod samo dzabe pokvario, a i ovako je bilo super.
Ja sada zurim na casove, a evo i nekih slika iz "Balalaike" a ovaj sajt morate da posetite http://stefanuitaliji.blogspot.com